Ribarske mreže

Vrste ribarskih mreža

Stajaćice

Kao što im i ime govori, stajaćice su statične mreže kojima se lovi pasivno, odnosno postavlja ih se uz morsku obalu i čeka se da se riba sama “zabode” u njih. Postoje mnoge vrste i varijacije koje se uglavnom odnose na veličinu same mreže, visinu oka (odnosno ciljanu lovinu), i broj slojeva mrežnog tega – mogu biti jednostruke (kao što su to girale i prostice),  ili trostruke među kojima je najpopularnija poponica.

Osim pasivnog lova, stajaćice se povremeno koriste i za druge aktivnije oblike ribolova, a najpopularnija metoda ove vrste ribolova u Sućurju se zove fronžata. U ovoj tehnici koristi se nekoliko spojenih stajaćih mreža kojima se ogradi dio morskog prostora tako da je jedan kraj vezan za obalu, a drugi kraj se nastavlja na dugi konop na kojem su privezane vrpce ili grančice. Funkcija ovog “nakićenog” konopa je da povlačenjem straši ribu u zapasanom prostoru i tjera je prema mreži.

Povlačne mreže

Postoje dvije velike kategorije povlačnih mreža – mreže potegače koje se izvlače na obalu, i one koje se povlače brodom. U prvi tip spadaju primjerice i ranije spomenute trate koje su se nekoć koristile za lov srdela tako da su se izvlačile na kraj, ili nekoć popularne migavice za lov menula, no ova vrsta mreža danas se u Dalmaciji koristi iznimno rijetko, a u Sućurju više uopće ne.

Druga velika kategorija su povlačne mreže koje se povlače brodom, a njihova najpoznatija vrsta koja je i danas u Sućurju dobro zastupljena su koće. Radi se o mreži vrećastog oblika, koja se posebnim brodovima koćaricama poteže po morskom dnu i skuplja sve što joj se pritom nađe na putu. Ovo potezanje traje i po nekoliko sati i zove se kalada, a pošto je riječ o neselektivnom obliku ribolova nakon izvlačenja mreže na brod potrebno je ulov rasporediti i sortirati. Koćarenje je iznimno učinkovit oblik ribolova, zbog čega je danas jedan od najučestalijih oblika privrednog ribarstva u čitavoj priobalnoj Hrvatskoj.

Osim koće, jedna povijesna vrsta povlačne mreže zabilježena je u Bogomolji, a zove se kogoj. Riječ je o preteći koće prilagođenoj za manji ribarski brod pogonjen veslima. Povlačila se po morskom dnu dva do tri sata, a pomoću improviziranog vitla izvlačilila se na brod.

Ostale mreže

Najpoznatija među mrežama koje ne mogu biti svrstane ni pod jednu od navedenih kategorija je mreža plivarica za lov sitne plave ribe. Radi se o mreži kojom se na pučini okruži svjetlom privučeno jato ribe, čije se dno potom steže posebnim sistemom željeznih prstenova zvanim imbroj tako da mreža poprima oblik “vreće” iz koje riba ne može pobjeći, i vadi se izravno na brod. Izum plivarice u prvoj polovici 20. stoljeća u potpunosti je revolucionarizirao lov srdele, s obzirom na to da uspješan lov više nije ovisio o dostupnosti pogodnih lokacija za izvlačenje mreže na kopno. Iako je u prošlom stoljeću bila vrlo popularna u Sućurju, danas se više na ovom području ne koristi.

Orćaš je još jedan zanimljiv tip mreže koji se danas sve manje koristi ali je u prošlosti bio vrlo popularan. Radi se o mreži za obalni ribolov koja se koristi s kraja. Na obodima ima olova, i upleten konop kojim se mreža mogla zatvoriti u oblik vreće. Koristila se za ribu koja se hrani morskim biljem i zadržava se u plićacima, najčešće za ciple i salpe, a njom je rukovao jedan čovjek. Ribar bi nosio složenu mrežu na ramenu, a kada bi ugledao jato ribe jednom rukom bi bacio mrežu, a drugom napeo konop tako da se mreža prilikom udara o površinu mora počme stezati i tako zarobi ribu.