Lov srdele

Opis tradicijskog lova srdela pod sviću feralima i tratama

Operacija bi započela kada bi se svićarica otisnula na pučinu prema svićarovim uputama, koji bi po dolasku na poštu (njemu poznatu poziciju bogatu ribom) upalio feral. Vatru je trebalo održavati upaljenom i po nekoliko sati, dok svićar ne bi donio odluku isplati li se bacati mrežu. Posada leuta za to vrijeme čekala bi vezana u blizini obale, a sligarica bi povremeno odlazila do svićarice da družini u leutu prenese svićarovu odluku. Ako bi svićar izgovorio frazu „bit će dobro, ako Bog da!“ bio je ovo znak da je zadovoljan količinom privučene ribe i da se akcija nastavlja. Svićarica bi tada tihim zaveslajima šijavca krenula prema kraju dok bi je svjetlom privučena riba pratila. Za to vrijeme bi se družina u leutu  podijelila u dvije grupe – jedna bi se odmah iskrcala na obalu i prihvatila jednu uzu (konop na kraju mreže), a druga bi krenula polukružno obilaziti svićaricu polagano spuštajući mrežu u more. Kada bi okružili ribu i svićaricu mrežom, ostatak družine iz leuta bi se također iskrcao na kraj i prihvatio drugu uzu, a šijavac bi oštrim zaveslajem izvukao svićaricu iz zapasanog prostora. Sve što je sada preostalo je izvući mrežu s ribom na kraj i raspodijeliti ulov. Pritom je otprilike polovica ulova pripadala vlasniku (ili vlasnicima) ribolovnih sredstava – mreže i brodova, a ostatak se dijelio prema zaslugama – najveći dio dobivali su svićar, šijavac i parun, manji dio ribari koji su vukli mrežu, a najmanji dio pomoćni ribari.